Ministarka, povucite zakon, uništićete sela u Vojvodini

 
 
Pokrenimo Vojvodinu
Govori | Utorak, 22. 12. 2015. | Komentara: 0

Ministarka, povucite zakon, uništićete sela u Vojvodini

BEOGRAD – Lider Lige socijaldemokrata Vojvodine i narodni poslanik Nenad Čanak pozvao je, u ime desetina hiljada poljoprivrednih proizvođača,  danas, tokom rasprave o izmenama Zakona o poljoprivrednom zemljištu ministarku poljoprivrede i zaštite životne sredine Snežanu Bogosavljević Bošković da povuče predlog zakona iz skupštinske procedure, da dobro promisli o svim njegovim socijalnim i  ekonomskim konsekvencama, te da se onda napravi drugi predlog zakona, koji bi onda većina poslanika usvojila. U nastavku pročitajte transkript govora Nenada Čanka: 

LSV

Bitna je šira slika

Pošto je ovaj zakon izazvao toliko kontraverzi u javnosti, dobro je podsetiti se malo šire slike. Pre svega, da je ovaj zakon pripremilo Ministarstvo za poljoprivredu i ekologiju, što već samo po sebi, naizgled, deluje kao logična veza, ali u određenom smislu hoće to da bude i u suprotnosti jedno sa drugim. Naročito kada se vodi računa o stočarskoj proizvodnji i kada se vodi računa o zagađivačima kakvih imamo, recimo, u okolini Novog Sada. Pa imamo probleme sa stalnim zagađivanjima Dunava kod Novog Sada, na šta nisam primetio da je bilo nekih velikih reakcija. 
Ovo podvlačim zbog toga što mislim da je, sagledavajući ovaj zakon, veoma značajno podsetiti se šire slike. A šira slika o kojoj hoću da govorim je to da je jedan od osnovnih razloga donošenja i ovoga i još niza zakona, koji su očigledno u predizbornoj groznici počeli da se donose preko noći po hitnom postupku, da se namakne što je moguće više novca u državnu kasu i da se, sa druge strane, može pohvaliti što većim brojem stranih investitora, pa makar koliko oni efikasni ili neefikasni bili. Ovo govorim zbog sledećeg. 

Dug “Srbijagasa” javni dug

Naizgled će vam izgeldati čudno, ali spomenuću „Srbijagas“. „Srbijagas“ je javno preduzeće čiji se dug ponovo pretvara u javni dug zbog toga što ne može da naplati jedan deo svojih potraživanja. A ta potraživanja, uglavnom, ne može da naplati od institucija koje spadaju u javne instirucije - škola, bolnica, ali i od dela privrede. Taj deo koji ne može da se naplati od dela privrede, praktično, govori da pretvaranjem u javni dug dugova prema “Srbijagasu”, država vodi jedan tip socijalne politike kojom, u stvari, subvencioniše gubitaše zato da bi očuvala radna mesta. Sad ja postavljam jednostavno pitanje: ako se ovakvim tipom skrivenog subvencionisanja pretvaranjem duga javnog preduzeća u javni dug štite radna mesta i štite zaposleni u preduzećima koja su gubitaši, kako je onda moguće da ne postoji nekakav tip socijalne brige za male i srednje proljoprivredne proizvođače? 
Govoriću o Vojvodini samo iz razloga što taj deo malo bolje poznajem od  drugih delova Srbije, i kako je moguće da se ovakvim  rešenjima kakva su u ovom zakonu, a vratiću se specifično  na svako od njih, dolazi u poziciju da se uništava mogućnost malog gazdinstva i uništava mogućnost funkcionisanja malih gazdinstava koja su do sada funkcionisala uzimajući državno zemljište u zakup. Gde je ova priča o mogućnosti da se kupi državno zemljište, ako neko poseduje 30 hektara, da može da kupi još 20, o čemu smo na kosultacijama, koje ste vrlo ljubazno organizovali, imali prilike da razgovaramo. Sami ste se složili da je rok od pet godina prekratak rok da bi se moglo to zemljište isplatiti, ukoliko se isplaćuje na rate. Taj tok bi morao biti mnogo duži, da bi se dobila šansa da poljoprivrednici mogu da prežive. 

Šta je sa tržišnim cenama

Ovako, u slučaju da ovaj zakon u ovoj formi bude usvojen, doći ćemo u poziciju da desetine hiljada porodica izgubi mogućnost da ostane na zemlji. Ako ti ljudi ne mogu više da ostanu na zemlji, oni će krenuti u gradove. Time  ćemo napraviti ne samo dodatni socijalni problem, nego ćemo potkopati i mogućnost uopšte opstanka sela kao takvih i sve će se pretvoriti u isključivo veleposedničke anglomeracije poljoprivredne proizvodnje. S druge strane, govoreći o tome da je potrebno napuniti državnu kasu, sa čime se ja više nego slažem, primetio sam jednu zanimljivu stvar da se, recimo, niko nije setio da angažuje jednu od velike četiri kompanije koje se bave oditingom, Deloitte Touche Tohmatsu Limited, Pricewaterhouse Coopers, Ernst & Young ili KPMG, da se napravi studija o transfer prajsingu. O fer cenama, recimo, između vlasništva Republike Srbije, a to su rudna bogatstva i, recimo, Naftne industrije Srbije koja je delom privatna kompanija, a delom je u vlasništvu Republike Srbije, 35 %. 
Zašto se to preduzeće, Naftna industrija Srbije, ne bavi onim što su kupili, a to su rafinerije i promet nafte i naftnih  derivata? Umesto toga se bavi, bukvalno, pljačkom rudnih bogatstava ove zemlje. Prema mojim  informacijama, a prema međunarodnim knjigovodstvenim standardima, primetio sam da se ovde dosta poziva na međunarodne standarde pa evo i ja da se pozovem, cene bi morale biti tržišne. Jer, ako privatne kompanije koje imaju u svom sastavu niz privrednih subjekata, moraju između njih da imaju promet po tržišnim onovama, kako je onda moguće da, recimo, NIS preuzima naftu i gas daleko ispod tržišnih cena koje važe čak i u Rusiji? Time građani Srbije gube stotine miliona evra. 
Po mojim informacijama, kod gasa cena raste između dva ventila po pet puta. Cena gasa iz bušotina u Banatu košta četiri dinara po kubnom metru, domaćinstvima se fakturiše više od deset puta skuplje! Zato što se gas kupuje preko posrednika, a ne direktno od proizvođača. Ovo sve pitam iz jednostavnog razloga što ovim samo ovim jednostavnim pitanjem bi ste došli u poziciju da daleko više napunite kasu, nego što je ovo sve što je u ovom zakonu nabrojano. Jer vi niste samo ministar poljoprivrede i ekologije, nego ste i član vlade. U tom svetlu očekujem od vas da imate širu sliku, a u tu širu sliku spada i ovo o čemu sada govorimo. 

Nesagledive posledice društvene nestabilnosti

Količina socijalnih tenzija koju će ovo izazvati je tolika da će to proizvesti društvenu nestabilnost nesagledivih posledica. Na to sam vas već upozorio i upozoravam vas ponovo da ovaj zakon, ako bude bez izmena usvojen ovako kako će po svemu sudeći biti usvojen, to će značiti sa jedne strane, uništenje sela u Vojvodini, u velikoj meri iseljavanje iz sela zbog nemogućnosti opstanka na zemlji, dokidanje malih i srednjih gazdinstava. Značiće propast mogućnosti  opstanka na selu mlađih generacija, jači pritisak na gradove i barem par stotina hiljada novih nezaposlenih ljudi. 
To će biti posledica ovog zakona. Sve vam ovo govorim zbog sledećeg: da na jednu stranu imate ovaj problem o kome sam već govorio. Sa druge strane imate problem u kome se vrlo jasno, u članu  7. koji govori o članu 64. a, kaže da pravo prvenstva zakupa na period do 30 godina ima pravno lice, zašto pravno lice, koje je upisano u registar poljoprivrednih gazdinstava i nalazi se u aktivnom statusu i koje dostavi investicioni plan! Plan je, kao što svi znamo, spisak lepih želja. To je ono što se može napisati kako kome padne na pamet. Ali je ono što je meni tu zanimljivije to je da odluku o pravu prvenstva zakupa donosi jedinica lokalne samouprave u roku od 30 dana od prijema dokaza iz stava 2 ovog člana. A ako jedinica lokalne samouprave ne donese tu odluku o pravu prvenstva zakupa, odluku donosi ministarstvo.

Centralizacija na delu

Praktično, na delu je dalja centralizacija, jer vi ovde sami dajete da predlog mera za realizaciju zakupa daje komisija koju obrazuje ministar nadležan za poslove poljoprivrede. Vi sada koncentrišete kompletnu vlast nad poljoprivrednim zemljištem, nad onim što predstavlja život ili smrt stotine hiljada ljudi u ovoj zemlji, u ruke vašeg ministarstva, gde jedino ne piše ko kontoliše to što ministarstvo radi. Zato što smo došli u poziciju da, koliko je interesovanje za ovaj zakon evo može posvedočiti broj poslanika koji se trenutno nalaze u sali. Može posvedočiti broj poslanika zainteresovanih uopšte za diskusiju, jer se smatra da je ovo već završena stvar, da je ovo zakon koji će proći, pa ni ne vredi o njemu razgovarati. A ja vam skrećem pažnju da se ovde poigrava sa desetinama hiljada ljudi koji nemaju drugi izvor prihoda. Ovde se poigrava sa sudbinama ljudi koji nemaju drugi izvor prihoda.
Već ovoga trenutka, u selima u Banatu, kuće koštaju po 5.000 evra sve sa okućnicom. Ljudi beže, nemaju od čega da žive, a dovešćete ih u poziciju da ni sada, kada im kompletna imovina koju imaju ne vredi više od 10.000 evra, vi hoćete da oni kupe još 20 hektara na pet godina. Pa  kako vi mislite da se to desi? Kojim putem? Na koji način? Kako ćete zaštititi ljude u tranzicionom periodu koji nam predstoji, a ne dozvoliti da se sve pretvori u spekulativnu prodaju zemlje ili davanje u dugoročni zakup, koja će se pretvoriti u prodaju onih koji će to uraditi na osnovu investicionog plana? Zar ništa niste naučili od dosadašnjih privatizacija? Naravno, vi možete reći te privatizacije je radio neko drugi, ali pravdajući svoje greške tuđim greškama, znači umivati se blatom i to ne preporučujem da radite. 

Promisliti o konsekvencama

Predlažem vam nešto mnogo jednostavnije, da povučete  ovaj zakon iz procedure. Ja sam u ime Lige socijaldemokrata Vojvodine podneo predsednici Narodne skupštine Republike Srbije zahtev za povlačenjem ovoga zakona iz proceure, gde sam od nje dobio vrlo precizan odgovor zbog čega predsednik Narodne skupštine nije u poziciji da to uradi, jer to ne spada u domen njegovoga rada, Zato govorim Vama, kao predlagaču. Imate sada priliku da povučete ovaj zakon, da promislte o svim njegovim socijlanim konsekvencama. Ja vam ponavljam, svaki argument vezan za to da će se time odbiti strani investitori, da će se time umanjiti priliv novca u državnu kasu, da će se time šta takvo uraditi, dao sam vam barem tri rešenja u mom prethodnom izlaganju kako ćete to, ne samo nadomestiti, nego i dovesti u poziciju da se mnogo više novca slije u državnu kasu. Da ne spominjem rudnu rentu od tri posto koja je u ovoj zemlji, a trebalo bi da bude sedam. A mogla bi da bude 10. Koja bi umnogome donela više novca državnoj kasi nego što je kompletan  efekat ovoga zakona.
Jer, vi kao član vlade imate obavezu šireg sagledavanja. I upravo zbog toga,vas molim zbog građana Srbije, zbog ljudi koji žive od te zemlje, zbog ljudi kojima će biti uništena egzistencija ako ovaj zakon bude bio usvojen. Zbog mladih ljudi koji žele da ostanu na selu i da se bave poljoprivredom. Jer u gradovima, manje-više, mesta više nema, nema radnih mesta. I jedino što može da se radi je da se štrajkuje, prave neredi i prave problemi da bi se nešti iskamčilo iz ionako prazne državne kase. Umesto da se da šansa da ljudi ostanu na zemlji, daje se šansa da se pod netačnim argumentom nekakvog privlačenja investicija, gde je cela priča o dostavi investicionog plana, a ne referenci, ne bilo čega takvoga, ne boniteta firme, kako se to zvalo pre 40 godina. Ali se tada barem znalo šta se događa. Sada više to niko ne zna.
I upravo zbog toga  veoma sam zabrinut da u Srbiji, kojoj ne treba nijedna podela i nijedna tačka razdora više, jer ih i ovako ima previše, da u ovoj Sali bude jedva četvrtina poslanika, a da se  raspravlja o Kosovu, gde ne može da se uradi apsolutno ništa iz ove sale, onda bi bilo prepuno, jer je to  atraktivno političko pitanje. A od ovoga se živi. Tako da vas još jednom molim, u ime desetina hiljada građana Vojvodine, povucite ovaj zakon, napravite drugi. Promislite dobro o svim njegovim socijalnim i ekonomskim konsekvencama i onda će sigruan sam, većina poslanika u ovoj skupštini glasati za njega.

Mnoštvo amandmana

U replici ministarki poljoprivrede i zaštite životne sredine Snežani Bogosavljević Bošković, koja je u svom odgovoru negirala sve njegove argumente i rekla da Liga nije poslala svoj predlog ovog zakona, Čanak je ukazao da je Liga  dala niz amandmana na zakon. Upitao je i da li je tačno da u Srbiji ima svega 18 poljoprivrednih inspektora, od čega četiri za Vojvodinu, i kako će oni uspeti da iskontrolišu primenu zakona. 
– Egy, kettő, három, négy, četiri, jel’ tako? Ako ima samo četiri inspektora, kako Vi mislite da se to sprovede? Kako Vi mislite da paori kupe zemlju kada im još nisu isplaćene, u najvećem delu, ni subvencije? To je bila Vaša obaveza da im isplatite subvencije, pa onda da razgovaramo dalje, ako već pričamo o obavezama – rekao je Čanak, a zatim ponovio da zakon nije zreo za glasanje i još jednom zamolio ministarku da ga povuče iz procedure. 

(BILSV, 22. 12. 2015)




Govori | Sreda, 18. 09. 2019. | Komentara: 0

Sklonost ka populizmu pokrajinske vlasti, bez rezultata u radu

Nedostatak strategije, vizije, ideje, populističko ponašanje vladajuće garniture i nedoslednost u poštovanju donetih odluka samo su neki od razloga zbog kojih poslanici Lige socijaldemokrata Vojvodine nisu podržali predloženi rebalans budžeta AP Vojvodine za 2019. godinu. 
Govori | Sreda, 18. 09. 2019. | Komentara: 0

Vlast neprecizno planira budžet Vojvodine

Pokrajinski poslanik Lige socijaldemokrata Vojvodine Saša Šućurović izjavio je danas da poslanici LSV neće podržati predloženi rebalans budžeta AP Vojvodine za 2019. godinu jer je on posledica nepreciznog budžetskog planiranja. Kako kaže, rebalans nije opravdan i služi u promotivne svrhe. Šućurović je zamerio mala izdvajanja za poljoprivredu i što se za privredu i turizam u rebalansu ne odvaja nijedan dinar.
Govori | Sreda, 18. 09. 2019. | Komentara: 0

LSV ne može da prihvati izveštaj o izvršenju budžeta APV

Šef poslaničke grupe Lige socijaldemokrata Vojvodine u Skupštini AP Vojvodine Branislav Bogaroški izjavio je danas da poslanici Lige ne mogu da prihvate izveštaj o izvršenju budžeta AP Vojvodine za 2019. godinu u periodu januar-jun 2019. On je ukazao da je najmanje realizacije u delu onih sredstava koji bi trebali da služe razvoju Vojvodine, da je ponovo evidentan pad prihoda od zakupa poljoprivrednog zemljišta i prihoda od naknada za vode... 



ARHIVA VESTI (izaberite datum):


facebook