Sredinom juna, na poziv Kongresa lokalnih i regionalnih vlasti Saveta Evrope, bila sam u prilici da na zasedanju Komiteta za tekuća pitanja održanom u Beogradu, u okviru sesije "Regionalni jezici i jezici manjina u Evropi danas", govorim o višejezičnosti u AP Vojvodini. Govoreći o službenoj upotrebi 6 jezika u Vojvodini i još 5 koji su u službenoj upotrebi u nekim od lokalnih samouprava u pokrajini, o informisanju i obrazovanju na maternjem jeziku, videla sam iskreno divljenje i veliku zainteresovanost gostiju iz Evrope...
Sutradan je Evropski parlament usvojio Rezoluciju o Srbiji u kojoj je ponovo apostrofirano da ’etnički, kulturno i verski mešovita Vojvodina doprinosi identitetu Srbije’, ali i da ’autonomija Vojvodine ne sme ničim biti oslabljena’.
Ipak, samo dva dana kasnije na sednici Skupštine AP Vojvodine doneta je odluka da se ograniči pravo na informisanje nacionalnih zajednica, donošenjem odluke da se od sada samo jedan deo Službenog lista AP Vojvodine sa srpskog prevodi na jezike u službenoj upotrebi, dok će se preostala dva objavljivati samo na srpskom jeziku. U praksi ovo znači da će, recimo, pripradnici nacionalnih zajednica biti uskraćeni za mogućnost da se informišu o konkursima pokrajinske administracije na svom maternjem jeziku. Ovakva praksa je nedopustiva, ali jasno pokazuje tendenciju novih vlasti u Pokrajini da smanjuju ranije dostignuti stepen prava i mogućnosti građanki i građana nesrpske nacionalne pripadnosti, kao i narušavanje multikulturalnog, multietničkog i višejezičnog karaktera Vojvodine.
U obrazloženju ove skandalozne odluke stoji da su kapaciteti prevodilačke službe nedovoljni za prevođenje celokupnog Službenog lista AP Vojvodine, uz apsolutno neprihvatljivo objašnjenje da se kasni sa prevođenjem 110 Služenih listova na mađarski, 39 na slovački, 46 na rumunski, 30 na rusinski i 75 izdanja na hrvatski jezik. Kako je moguće da je dozvoljeno da se ovoliko kasni sa prevođenjem ovako važnog dokumenta?! Kako je moguće da, onog momenta kada je uočeno, kašnjenje nije sprečeno reorganizacijom službe i eventualnim angažovanjem dodatnih prevodilaca? Takođe, kako je moguće ovo navoditi kao dokaz nemogućnosti informisanja pripadnika nacionalnih zajednica da se informišu? Zadatak i prevashodni posao pokrajinske administracije je da stvori uslove, a ne da ograničava mogućnost informisanja na maternjem jeziku, što ovde jeste slučaj!
Dalje, ne mogu a da se ne setim i ne pitam kako je moguće da je isti nadležni pokrajinski sekretar od inicijative da se svi oglasi pokrajinske administracije objavljuju, osim u dnevnim listovima na srpskom jeziku, i u medijima na drugim jezicima koji su u službenoj upotrebi, došao do toga da danas predloži ovako nešto?
Posle godinu dana nove pokrajinske administracije, jedini vidljivi rezultati njenog rada su, najpre, prestanak finansiranja rada VANU i pre donošenja odluke Ustavnog suda, a potom uvođenje duplih simbola Pokrajine, tzv. tradicionalne zastave i tzv. tradicionalnog grba, sa eksplicitno i isključivo srpskim obeležjima, i ovo poslednje narušavanje prava na informisanje na jezicima u službenoj upotrebi u AP Vojvodini. Ovo samo jasno govori u prilog činjenici da je namera pokrajinskih vlasti da ograniči stečena prava i naruši vekovima građeni suživot i dosadašnji identitet Vojvodine.
Autorka je pokrajinska poslanica
i članica Predsedništva LSV
