SARAJEVO - Nenad Čanak, predsednik Lige socijaldemokrata Vojvodine (LSV), čovek koji je rušio Slobodana Miloševića, dao je intervju za Radiosarajevo.ba u kojem je govorio o poslednjim dešavanjima u Banjaluci, Miloradu Dodiku, Aleksandru Vučiću, crkvama i verskim zajednicama na Balkanu, pokušajima Srbije da Republikom Srpskom kompenzuje gubitak Kosova, te kuda svi zajedno idemo...
- Ostaćemo da nas leče travari, a teše vračare. I da živimo kao u 14. veku - kaže Čanak.
Intervju prenosimo u celosti.
U nekoliko navrata na društvenim mrežama ste komentirali dešavanja posljednjih sedmica u Banjoj Luci. Kako gledate na sve to, posebno torturu kroz koju prolazi porodica Dragičević i grupa "Pravda za Davida", kao i nastojanja Milorada Dodika da to stavi u širi kontekst svojevrsnih zavjera. Da li se Dodik, zapravo, plaši?
- Ja sam duboko uvjeren da ovi prostori nikada nisu doživjeli katarzu prolaska kroz suočavanje sa stvarnošću. I upravo zbog toga duboko vjerujem da je u Bosni rat prekinut Dejtonskim sporazumom, ali nije i završen, jer završetak rata bi značio početak mira. A mir nikad nije došao. Prestalo je ubijanje, ali nije počeo život. I to je sve munjevitom brzinom stajanja u mjestu, obzirom da nikako da se dogovorimo o čemu se, zaista, radilo, i šta se tu stvarno događa.
Imate potpuno suludu situaciju da sada niko ne može sa velikom preciznošću da kaže postoji li BiH kao država ili ne postoji. Jer čovjek kao što je Milorad Dodik, koji je jedna trećina Predsjedništva te države, tvrdi da je on tu samo na radnom mjestu i da je on otprilike Srbin koji se tu slučajno našao. To su gluposti! To je jednostavno koješta.
Zato što je potpuno jasno da on ne bi mogao tako da nastupa, a da nema vrlo čvrstu zaleđinu. A ta zaleđina je, sasvim jasno, u Moskvi. Kako to da se Vladimir Putin tako često sreće sa nekim ko je do jučer bio predsjednik samo jednog entiteta u jednoj, a ne najvećoj državi na Balkanu? Ne vidim drugu logiku, osim ako Rusija nema svoje interese. Legitimno je da Rusija ima svoje interese. Ali nije legitimno da ljudi koji žive u nekoj zemlji, reći ću tačno, izdaju svoju sopstvenu zemlju zbog privatnih interesa, a za račun ruske države! To je, najblaže rečeno, nečasno.
To sve pričam zbog toga što to grčevito držanje za vlast u RS-u govori da je to šema po kojoj je cinično nazvana organizacija Savez nezavisnih socijaldemokrata. Kako može da socijaldemokratija, čiji sam ja predstavnik, da se zasniva na nečemu što je duboko nacionalističko, klerikalno i u krajnjoj liniji anticivilizacijski?!
Neću da ulazim u same proteste u Banjoj Luci, jer to smisla nema. Ljudima je ubijen sin, a ti pokušavaš da od toga dobiješ politički poen, s ove ili one strane. Strašno je što ne može da se dođe do istine šta se desilo sa s tim mladićem, ma kakva istina bila. Ali je još strašnije da umjesto da to bude kugla koja će porušiti sve te figure koje su se instalirale poslije užasnih ratova i katastrofa kroz koje je prošla cijela BiH, pa i region, umjesto toga vi dobijete da su to neki neprijatelji... I to je užasno! Zato što takvim pristupom će se samo dovesti do toga da koliko sutra se to pretvoriti u otvorenu revoluciju u kojoj nećete imati, nažalost, demokratsku stranu, već zlo i gore. Borba za to ko će da bude korumpiran, a ne da se istrijebi korupcija. Borba za to ko će da bude vladar života i smrti, a ne da li uopšte slobodnim ljudima smije da se nameće kao takav vladar. Kada sam vidio snimke kako specijalac gura ženu s malim djetetom, jasno je da takav režim mora da padne u najstrašnijoj krvi, jer tu drugog puta nema!
Vi ste reagirali na zatvaranje Hrama u Banjoj Luci za Suzanu Radanović, majku mladića Davida Dragičevića, kada joj je onemogućeno da pali svijeće za ubijeno dijete. Kako komentirate ponašanje crkava i vjerskih zajednica i da li se oni pretvaraju u sluge režimima?
- Ja ću vam dati, recimo, primjer engleske kraljice koja je kao monarh Engleske, namjerno kažem Engleske, a ne Velike Britanije) i vrhovni poglavar engleske crkve. Ona kao kraljica ne smije da se dotakne nijedne političke teme. Znači, nijedna politička tema ne smije biti u bilo kom nastupu bilo koga iz kraljevske porodice. Crkveni poglavari ne bi smjeli da se bave politikom iz jednostavnog razloga što politika nije to. Politika je za političare, a crkva je za bogosluženje. Ja nemam nikakav problem sa Bogom, ali imam stalni problem s njegovom zemaljskom administracijom.
Zato što je to potpuno suludo. Vi ste došli do toga da najedanput sve crkve na ovim prostorima, tu ne izdvajam ni Islamsku zajednicu ni Katoličku crkvu, svi imaju svoje mišljenje o politici. Pa dobro šta to treba da znači!? Trebaju predstavnici mjesnih zajednica da počnu da krste djecu i sahranjuju umrle. To je prosto suludo. Takav vid politizacije, to mi gledamo u Srbiji svaki dan. To će apsolutno umanjiti istinski utjecaj crkve i potpuno uništiti suštinu oko koje su crkve formirane u svom izvornom obliku. Ovo je potpuno koješta. Ovo je sve posljedica činjenice da poslije ratova nismo imali lustraciju. Nismo imali zabranu bavljenja politikom ljudima koji su okrvavili ruke. Zato što nismo imali snage ni u jednoj zemlji bivše Jugoslavija da se pravosuđe zaista zabavi ratnim zločinima, potpuno žmireći pred nacionalnošću i počinioca i žrtve. Zato što tu ne postoje nacionalnosti. Postoje samo dvije grupe, a to su dželati i žrtve. Sve ostalo je politizacija i koještarije. To nije koješta zbog sprdanja, već zločin prema budućim generacijama.
Isto važi za ratove devedesetih. I još više. Svi mi pamtimo šta je bio. Šta ima nama ko da priča šta je bilo, ko je bio s koje strane i šta se zaista dešavalo. Reći ću nešto što nisam nikada do sada govorio. Prosto ne mogu da razumijem kako neko misli da se normalnim smatra prostor čiji su svi osnivači, do jednoga, osuđeni za ratne zločine protiv humanosti, osim onih koji su se ubili. Kako mislite da se od toga, bez ikakvog suočavanja sa stvarnošću, stvori funkcionalna tvorevina koja može da isfunkcioniše sa ostalima. Osim da se okači na nečiji veliki interes, tu naravno mislim na Rusku Federaciju.
Kako gledate na nastojanja srbijanskih vlasti da reaktualiziraju priču o razgraničenjima i da BiH, odnosno bh. entitet RS dovedu u kontekst Kosova i rješavanja tog gorućeg pitanja. Imamo tu stavove premijerke Ane Brnabić, ministra unutrašnjih poslova Nebojše Stefanovića i druge. Koliko je to opasno za ove prostore?
- Lično mislim da je tu u pitanju duboko nerazmijevanje šta da se dalje radi. Da dođe do trajnog mira na ovim prostorima potrebno je hitno uključivanje kompletnog Balkana u Evropsku uniju. Jer samo relativizacija granica može da bude konačni kraj igara oko promjena granica. Vi ste shvatili da kada se kaže razgraničenje, vi imate one koji su "za" i one koji su "protiv". Imamo za i protiv, ali ne znamo protiv čega su i za šta su.
Šta znači razgraničenje uopšte? Razmjenu teritorija? Da li to znači da ostane Kosovo u ovim granicama, da sjever Kosova ima specijalni status ili... Ali je važno zauzimati strane, a onda se na čistoj magli i prevarama prave političke platforme iz kojih se onda ide na izbore. Pa se dođe na vlast da bi se nastavila praksa onih koji su vladali do tada. To vam je cijeli problem u Srbiji. Potreban nam je jasan evropski put. S druge strane, bolje razumijevanje EU u njezinoj istorijskoj ulozi. To nije samo trgovinska grupacija zemalja koji hoće da imaju bolje ekonomije. To je jedan princip koji treba da spriječi Evropu da joj se ikada ponove novi užasi iz Drugog svjetskog rata.
Ali, vidjeli ste te ispade. Šef diplomatije Ivica Dačić citira praktično Dobricu Ćosića da je "RS najveća srpska pobeda u drugoj polovici 20. veka". Kako tako idemo?
- To što Ivica Dačić priča, on se ne obraća regionu ili bilo kome. On se obraća svom biračkom tijelu i govori ono što bi njegovo biračko tijelo htjelo da čuje. Niko tu nije spreman da potegne mač na bilo koga. Zato što znaju da bi to bio potpuni kraj i kolaps.
Ovo je sve podilaženje niskim strastima neiživljenih vikend ratnika i raznih huškača. Kada je Kosovo proglasilo nezavisnost 2008. godine, ja sam bio poslanik u Narodnoj skupštni RS. Tada je Koštunica bio predsjednik Vlade. Svi su se udarali u grudi patriotske. A ja sam jedini izašao s Ustavom i rekao im: "U Ustavu piše šta treba da se uradi. Ako je Kosovo dio Srbije, onda lijepo palite tenkove, idite u Prištinu i uhapsite one koji su se pobunili. To država treba da uradi ako ćete da poštujete svoj Ustav. Pošto nećete da poštujete svoj Ustav, onda prestanite da lažete ljude da stvarno to ozbiljno mislite".
Naravno, niko nije smio ni da mi replicira. Vama je jasno da ja to nisam rekao da stvarno mislim da to treba uraditi. Kosovo nije u sastavu Srbije od 1999. godine.
To licemjerje, to hvalisanje vojnom silom, bilo čijom, je li to Hrvatska, Srbija, bilo ko... To su priče za malu djecu. To jedino može da posluži tome da se puca u goloruki narod i da se prave zločini. Niko više na ovim prostorima nije nikakva sila. Kad se to shvati, da smo samo bijeda i sirotinja koja mora da se zagrli, isplače i počne nešto da se radi... Jer ovako ćemo, zbog promjene njemačkih zakona, ostati i bez to malo obrazovanih ljekara i drugih obrazovanih ljudi. Ostat ćemo da nas liječe travari, a tješe vračare. I da živimo kao u 14. vijeku.
Kako gledate na proteste u Beogradu? Koji su njihovi krajnji dometi. Da li se Vučić plaši za svoju vlast?
- On se, kako ja vidim, apsolutno ne plaši oko tog. Iz prostog razloga što tu imate ljudi raznih koji zbog raznih razloga izlaze na proteste. Jer, objektivno, postoji niz loših stvari u društvu protiv kojih se ljudi bune. To nije ništa sporno.
Naučio sam, pošto sam učestvovao u stvaranju DOS-a i obaranju Slobodana Miloševića, da ako pravite političke skupove toga tipa, morate imati političke zahtjeve. A vi, kada na svakom tom skupu imate samo govornike glumce i manje-više estradne ličnosti, kada nemate nijednog političkog zahtjeva, meni je to u nivou – hoćemo pet minuta na televiziji. Jasno je da iza toga ne stoji jasan plan, nego je to "drmanje" tako po ulici od strane nekoga ko to organizuje. Ne bih sada da apostrofiram ko.
Aleksandar Vučić je, po mom mišljenju, apsolutno centralista, nacionalista i ja mu to duboko zamjeram. Na lokalnom nivou vlast obnašaju vlast ljudi koji tome nisu dorasli u najvećem broju slučaja. Ali, nema nikoga ko može da im ponudi promjene, a da to stvarno izgleda da će to i da uradi. Upravo zbog toga, Vučić nema šta da brine za svoju vlast. Ako vi na ulicama imate Demokratsku stranku koja je članica Socijalističke internacionalne i Dveri koji s ultradesna, klerikalna organizacija, kako možete staviti njih na istu stranu. U tom Savezu za Srbiju je izvjesni gospodin Stamatović, čovjek je ljotićevac, srpski fašista, koji je sa ruskim veteranima na Zlatiboru organizovao vojni kamp za omladinu, gdje su ih vježbali sa kalašnjivoima. To je katastrofa!
Kako to staviti na jednu stranu u političkom smislu? Ja ne kažem da ne treba demonstrirati i protestovati kada se pravi nepravda, a u Srbiji je ima mnogo. Ne kažem da ne treba na ulice, jer sam i sam stotinu puta vodio demonstracije. Ali... To sve ima smisla ako iza toga slijedi konkretna politička akcija. Ovdje toga nema i zato mislim da to jednostavno neće promijeniti situaciju.
Situacija u BiH i regionu, u kojem pravcu to može da ide? Ljudi zbog svega imaju strašnu zebnju.
- Naravno da izaziva zebnju. Nije poenta da dođe neko drugi, već da bude drugačije. A, da bi bilo drugačije, trebamo krenuti sa drugim idejama od onih o kojima ovdje pričamo. Zato što ste vi u situaciji da svugdje na cijelom Balkanu, bivšem jugoslavenskom prostoru, imate jačanje crkve, jačanje kleronacionalističkog pokrića i opravdavanja, suštinski mafijaških struktura koje rasprodaju društvena i državna bogatstva, stiču privatni imetak i gledaju kako da pobjegnu iz zemlje kada se nakradu.
Imate kleptokratiju na svakom koraku i rehabilitaciju najmračnijih i ustaških, četničkih, ljotićevskih i ne znam kakvih, duhova prošlosti. Jednog Nedića nazivaju čovjekom koji je spasavao Srbe time što je bio predsjednik marionetske vlade Trećeg raiha!? Umjesto da se kaže da je on pandan srpskog Kvislinga. Izdajnik, nema šta da se priča. U svim pokušajima da se promijeni istorija da bi sadašnjost izgledala drugačije u Hrvatskoj ruše spomenik Radi Končaru. Oni koji su s pravom bili u mišijim rupama izlaze naknadno da se rehabilituju. Bez jasne lako smjenjive vlasti, koja će morati polagati račune stalno, koja će prestati da laže narod, bez oslobođenih medija... nećete imati mogućnosti ni za kakve promjene, pa neka se Evropska unija sto puta na glavu prevrne. Nego ćete imati rast ruskog utjecaja i bit ćemo biti pijuni pogađanja Rusije s ostatkom svijeta.
Iza demonstracija ne leži šansa za boljitak
Niko nije došao da se mrzne i demonstrira zato što mu je dobro, ali je stvar u tome da iza svega toga ne leži nikakva šansa za boljitak. Jednostavno, to je ventil kojim se izduvava pritisak zbog razumnih koruptivnih, ovakvih ili onakvih zloupotreba u društvu.
O antifašističkim pokretima
Vi imate u Srbiji trenutno da se u školama uči da su u Drugom svjetskom ratu postojala dva antifašistička pokreta – partizanski i ravnogorski!? Ako vi to djecu učite u školama i dobiju jedinicu iz historije ako kažu da je postojao jedan antifašistički pokret, a da su ovi drugi bili kolaboranti okupatori. Stariji ljudi pamte. Još uvijek ima starijih ljudi koji to pamte, to nije neka praistorija, pa šta očekujete od generacija koje dolaze?
(SZILSV, 09.01.2019)