Autoritarni poredak Aleksandra Vučića i sve ovo što danas gledamo kao antidemokratsku orijentaciju našeg društva, jesu konsekvence političkog ubistva Zorana Đinđića, ocenio je istoričar dr Milivoj Bešlin.

Bešlin napominje da je u 30 godina naše političke pseudopluralnosti, Đinđić bio najizrazitiji zapadnjak na vlasti, a da nije uživao posebno veliku podršku. Kako je predočio, Đinđić je i „ubijen da bi se zaustavila dalja politička pluralizacija i proevropska orijentacija, i da bi se politički trendovi okrenuli na drugu stranu, kao što i jesu”.

Komentarišući činjenicu da Aleksandar Vučić sebe povremeno poredi sa Đinđićem, Bešlin je primetio da se on poredi i sa Titom, kako mu kad odgovara, ali da poređenje sa ubijenim premijerom ima manipulativnu formu.

- Iako kontroliše sve poluge vlasti u našem društvu i državi, on voli da o sebi govori kao o žrtvi i zloupotrebljava način na koji je uklonjen Đinđić, ne bi li se tako predstavio - ukazao je on i konstatovao da je to možda i najgora i najnemoralnija funkcionalizacija Đinđića.

Ipak, Bešlin se protivi mitologiziranju i naglašava da se ni samom Đinđiću ne čini usluga kad se konstruiše njegova slika. Kako je istakao, Đinđić je bio „čovek velikih intelektualnih i političkih sposobnosti, koji se u tom trenutku i u datom istorijskom kontekstu zaista pokazao kao superioran“. Zato bi jedna njegova racionalna i u naučnom metodu utemeljena slika, bila sasvim poštena i fer interpretacija Đinđića, naglasio je Bešlin.

On nasleđe Zorana Đinđića vidi u proevropskoj i zapadnjačkoj orijentaciji, kao i u metodama političke borbe.

- Samo kroz otpor društva i kroz saznanje da ovo nisu životi kakvim želimo da živimo, moguće je pronaći i mesto Zorana Đinđića i koristiti njegova iskustva i njegove metode iz devedesetih godina u borbi sa ovim našim novim autoritarizmom - zaključio je Bešlin.

(SzILSV, 13.03.2023)