Novi Sad, 25. oktobar 2017 - Izjava da su ‘Srpkinje dužne da rađaju’, patrijarha Srpske pravoslavne crkve dolazi samo nekoliko dana nakon izjave Amfilohija Radovića koji je žene u Srbiji poredio sa Hitlerom i Musolinijem. I to nije slučajno.

Ta izjava poglavara Srpske pravoslavne crkve svedoči da crkva, umesto da plaća porez na imovinu i da se obračuna sa pedofilima i lopovima u svojim redovima, svesno i intenzivno radi na sveprisutnijem uplitanju u odlučivanje o kontroli rađanja, a koja je, podsetiću ih  - neprikosnoveno pravo žene.

Kao i abortus, i odluka da rodi dete je IZBOR žene. Tiče se njenog života, zdravlja i stava. Odluku može da donese sama ili u dogovoru sa partnerom, ukoliko je to njena volja. Tu crkva, država, niti bilo ko drugi nema prava da se meša.

Zamka u koju, čini se, upadamo kao društvo, a o kojoj svedoče i ove izjave Amfilohija i patrijarha, napravljena je pre jedanaest godina kada je donet Ustav Republike Srbije.

Za razliku od Porodičnog zakona u kome stoji da ‘Žena slobodno odlučuje o rađanju’ (član 5. Zakona), najsramnije, najopasnije i najgrublje kršenje LJUDSKOG PRAVA NA IZBOR jeste u članu 63. Ustava RS kojim ’Svako ima pravo da odlučuje o rađanju deteta’. Ko je to svako?

Pitala sam tada, a pitam i sada kada poglavar SPC sebi daje za pravo da izjavljuje da su žene dužne da rađaju: Da li ovo znači da bi u moje ime, možda, o mojoj trudnoći ili mom abortusu  ubuduće mogao da odlučuje neko drugi, država ili crkva? I da li ovo znači da neko drugi mogao i da zabrani da ja svoje potomstvo ili porodicu planiram? Onog momenta kada se u odlučivanje o ovome umeša ’svako’, žena gubi svoje pravo na izbor i pravo na planiranje porodice, koje joj pripada.

Da bi se smanjio broj abortusa potrebna je edukacija stanovništva o reproduktivnom zdravlju i kontracepciji, a pad nataliteta se ne zaustavlja odredbom Ustava ili inicijativom Srpske pravoslavne crkve, nego populacionom politikom koja se sigurno ne zasniva na zabrani abortusa i određivanja života pojedinki i pojedinaca.