PODGORICA - U Srbiji je na djelu iskrivljena politizacija realnosti. Ja sam predsjednik Odbora za evropske integracije Narodne skupštine Republike Srbije i mi sa velikim interesovanjem, pa čak bih rekao i malo zavisti, gledamo na uspjehe Crne Gore u približavanju evropskim standardima – pitajući se zašto mi ne možemo da idemo tom brzinom. To je razmišljanje onih koji su iskreni zagovornici evropske ideje. Oni koji su zagovornici ideje da je Crna Gora samo još jedna "odmetnuta srpska zemlja" njima je naravno evropski put Crne Gore potpuno neprihvatljiv - kaže Nenad Čanak, lider Lige socijaldemokrata Vojvodine u intervjuu podgoričkoj Pobjedi i ocjenjuje da je zabrana slijetanja aviona Montenegro erlajnsa pokušaj dodvoravanja dominantnoj velikosrpskoj svijesti da je sve što se uradi u Crnoj Gori usmjereno protiv Srbije.

Predstavnici vlasti u Srbiji tvrde da smo prvi u regionu u svim oblastima, međutim, iz njihovih izjava čuje se da je Crna Gora njihov najveći problem. Zašto mala država zadaje toliko problema Srbiji?

- Ne pravi Crna Gora problem Srbiji i ne može da ga pravi iz razloga što je Crna Gora istorijski i na svaki drugi način vjerovatno po svemu najbliža Srbiji. Problem se pravi u svijesti: Srbija ne može da se pomiri sa propasti velikosrpske ideje i ne može da se pomiri sa tim da Crna Gora, djelovi BiH, Kosovo i još neki djelovi Balkana nijesu u sastavu velike Srbije, tj. Srbije kako oni to vole da nazivaju. Nijesu to nikakve srpske zemlje nego su sada nezavisne države sa kojima se mora uspostaviti partnerski odnos - kao što se u dobrosusjedskim odnosima i radi ako hoćete normalan život.

Dakle, ne bih to vezivao za Srbiju kao Srbiju nego za jednu propalu ideologiju koja je sebe nametnula kao mejnstrim srpskog patriotizma: otprilike ko nije za veliku Srbiju taj nije Srbin. To je pogreška u premisi zbog koje već decenijama Srbija ne može da se izvuče iz tog začaranog kruga, sa jedne strane bavljenja drugima kao krivima za sve što joj se događa, a sa druge strane bavljenjem sobom na pogrešan način.

Napadi na Crnu Goru traju još od referenduma maja 2006. godine, pojačali su se oktobra 2008. godine kada je Crna Gora priznala nezavisnost Kosova. Svakodnevno se plasiraju vijesti da je crnogorski režim kriminalan, da im je predsjednik lopov, da izmišlja naciju, da izmišlja crkvu.... Što Srbija dobija tim napadima i zabranama - avioni Monenegro erlajnsa ne slijeću u Beograd?

- U pitanju su zamjene teza. Nije poenta nikakve antisrpske kampanje u Crnoj Gori, nego je u pitanju higijenska i zdravstvena mjera koju je izazvala pandemija korona virusa i to je sve. Uspostava reciprociteta je pokušaj dodvoravanja dominantnoj velikosrpskoj svijesti da sve što se uradi na tu temu od strane Crne Gore je usmjereno protv Srbije. To nije tačno.

Sa druge strane optužbe da etnički Srbi nijesu dovoljno zastupljeni u izvršnoj vlasti i državnim organima Crne Gore stalno se prepisuje nekakvoj segregaciji, a zaboravlja se da tu postoji i dobar dio odbijanja da se učestvuje u toj vlasti od strane onih koji sebe predstavljaju za predstavnike Srba u Crnoj Gori.

Dakle, to je jedna iskrivljena politizacija realnosti. Ja sam predsjednik Odbora za evropske integracije Narodne skupštine Republike Srbije i mi sa velikim interesovanjem, pa čak bih rekao i malo zavisti, gledamo na uspjehe Crne Gore u približavanju evropskim standardima – pitajući se zašto mi ne možemo da idemo tom brzinom. To je razmišljanje onih koji su iskreni zagovornici evropske ideje. Oni koji su zagovornici ideje da je Crna Gora samo još jedna "odmetnuta srpska zemlja" njima je naravno evropski put Crne Gore potpuno neprihvatljiv.

Ko iza svega toga stoji potpuno će biti jasno ako spomenem izjavu ministra inostranih poslova Ruske federacije Sergeja Lavrova koji je rekao da Crna Gora vodi izdajničku politiku prema Rusiji – kako može jedna suverena zemlja da vodi izdajničku politiku prema drugoj zemlji. Potpuno je jasno, ponovo ću citirati ruske zvaničnike, da je Balkan za njih njihovo zadnje dvorište u kome oni misle da imaju neka veća prava od samih ljudi koji žive na Balkanu. To je stvar sa kojom se niko pri zdravoj pameti ne može složiti.

U brutalnoj propagandi koju plasira SNS svi Srbi u regionu su žrtve država u kojima žive. Može li Srbija svoju brigu za njih iskazati na normalan način bez stalnog podsjećanja na zločine u kojima su samo Srbi žrtve? 

- Vaše pitanje je donekle tačno jer u sebi nosi određene zaključke koji prenebregavaju činjenicu da je ovog trenutka Srbija u izbornoj kampanji. Ciljajući na što širu podršku Srpska napredna stranka (SNS) koristi se temama, (i ne samo SNS), za koje misle da će pridobiti veliki broj onih koji su zaista osjetili strahote progona iz Hrvatske, sa Kosova.

Međutim, to je samo jedan dio istine, a pola istine je cijela laž - kako kaže poslovica. Parcijalnim posmatranjem svega toga od djelova istine stvaraju se laži koje se predstavljaju kao cijela istina, a onda se od toga truju odnosi na dugi rok. Sa tim se mora prekinuti i ja se nadam da će izbori, koji će biti za par nedjelja, uspjeti da unekoliko spuste tu zapaljivu retoriku i da se poslije toga pristupi racionalnom rješavanju eventualnih problema koji postoje.

Zašto se u Srbiji slave osuđeni ratni zločinci, njihova mišljenja su postala veoma važna, gostuju po televizijama, oni pozivaju da se oslobode ubice Zorana Đinđića? Namjerno se stvara haotična atmosfera u kojoj su svi neprijatelji ko ne podržava režim. Kuda nas to vodi bez obzira što je predizborna kampanja? 

- To je posljedica jednostavne činjenice da nije bilo lustracije poslije izbora 24. septembra 2000. godine i odbrane izbornih rezultata 5. oktobra. Tada se moralo pristupiti zabrani stranaka: Socijalističke partije Srbije (SPS), Srpske radikalne stranke (SRS), Jugoslovenske levice (JUL) i Stranke srpskog jedinstva (SSJ). Njihovim rukovodstvima je trebalo zabraniti dalje bavljenje politikom i krenuti iznova - jer bez suočavanja sa onim što se zaista dogodilo 90-ih godina nemoguće je stvoriti logičnu i normalnu sliku onoga što se događa i što treba da se događa krajem prve četvrtine 21. vijeka.

To je jedna šteta i pogrešna politika koja nažalost nije rezervisana samo za Srbiju. Taj uzlet tog romantičnog nacionalizma koji uvijek ima usta puna rodoljubivih pjesama ali su mu zato ruke "krvave do lakata" – ima primjera zemalja koje su već u EU, a od takvog narativa ne odustaju. O ostalima da i ne govorim. Klizanje u totalitarizam početkom 21. vijeka je planetarno zastrašujuća pojava i toga moramo biti svjesni.

Srbija je stala uz SPC bez realnog sagledavanja mjesta crkve u društvu, preko crkve se priželjkuju neredi u Crnoj Gori i ostvaruje veza sa Rusijom. Da li SPC koristi političare ili je obrnuto? Dokle će SPC biti iznad zakona?

- Dokle će biti iznad zakona SPC, ja postavljam stalno to pitanje: zato što su mantija i navijački šal postali panciri pred zakonom u ovoj zemlji?

To je ono što je nedopustivo, međutim, korijeni svega toga su mnogo dublji. Srbija je formalno sekularna država, a suštinski se stalno na mala vrata uvodi crkva u sve državne organe - to neće na dobro izaći jer će u jednom trenutku izazvati gnijev prema crkvi jer crkva ovoga trenutka više djeluje na tome da dijeli ljude nego da ih spaja.

Neću da ulazim u crkvene stvari, ali ako je aktima Vlade kralja Aleksandara Prvog formirana Ujedinjena SPC u čiji sastav su ušle određene Mitropolije koje su do tada bile pod ingerencijama carigradskog patrijarha kao i autokefalne crnogorska i karlovačka pravoslavna crkva sasvim je jasno da promjenom državnih odnosa, tj nestankom države u kojoj je to trebalo ujediniti da se stanje stvari vrati u realitet današnjih državnih odnosa.

Logično reuspostavljanje CPC

- Ako je prestankom crnogorske državnosti nestala autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva onda je logično da se reuspostavljanjem državnosti reuspostavi autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva po jednostavnom principu, jer je u pravoslavlju praksa da u jednoj državi može biti jedna pravoslavna crkva. Drugim riječima insistiranje na nemogućnosti ponovnog organizovanja CPC je insitiranje na tome da Crna Gora nije suverena država i da je jednostavno to u ovom trenutku odmetnuta srpska zemlja koja će se kad-tad vratiti pod okrilje matice - objašnjava Čanak.

Tolerišemo i nastupe ratnih zločinaca

- Tolerisanje nastupa ljudi koji su bili osuđeni za ratne zločine na medijima pod izgovorom - oni su svoje odslužili i sad su slobodni građani - bilo bi tačno kada bi se odnosilo na sve. Ali ima zločina poslije kojih jednostavno i kada se odsluži kazna ostaju određene posljedice: ne možete dobiti posao u državnoj službi ako ste krivično osuđivani. Kako bi bilo da je neko ko je odslužio kaznu za pedofiliju konkurisao u dječiju ustanovu za vaspitača? To su stvari koje su nespojive, a tako mora biti i nespojivo angažovanje na javnim poslovima i javno nastupanje lica koja su osuđivana za ratne zločine. To, nažalost, nigdje nije urađeno - kaže Čanak.

(SzILSV, 01.06.2020)