PODGORICA - Balkan je uvek bio mesto sukobljavanja interesa, a veliki uticaj EU na Balkanu je doveo do sužavanja prostora Rusiji da ima svoje uporište na tom prostoru. Ona se tih uporišta u Srbiji, Republici Srpskoj, Crnoj Gori i delimično u Severnoj Makedoniji bez (nadajmo se samo političke) borbe neće lako odreći - rekao je predsednik Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak za crnogorski list Pobjeda.

 

(u nastavku prenosimo intervju u celosti i originalu)

*Otvaranje autoputa "Miloš Veliki" bila je glavna vijest nekoliko dana u Srbiji. Tom medijskom spektaklu prisustvovao je i Andrija Mandić, jedan od vođa Srba iz Crne Gore. Šta nam njegovo prisustvo govori o odnosima dvije države, ako uzmemo u obzir da niko iz crnogorskog rukovodstva nije  pozvan da prisustvuje otvaranju? 

- Bio je prisutan i Milorad Dodik, vjerovatno po sličnom osnovu kao "jedan od vođa srpskog naroda van Srbije". Lično, ne mogu da razumijem kakve veze imaju predstavnici etničke grupe (čak i ako ova dvojica to jesu, a što bismo mogli dovesti u pitanje) sa državnim infrastrukturnim projektom koji bi trebalo da bude od koristi i drugim državama u regionu, a ne pojedinim etničkim grupama?! Mislim da približavanje izbora pojačava možda čak i vidljivije u Hrvatskoj nego u Srbiji, koketiranje sa nacionalnim simbolima i mitovima i to atmosferučini zap alj ivom i opasnom na mnogo načina. Pravo je pitanje kako to da se izbori dobijaju na nacionalizmu, a ne na kosmopolitizmu i zašto bezmalo niko na ovim prostorima nije napravio istorijski otklon od devedesetih. Tu moram da podsjetim i na potpuno pogrešnu politiku međunarodne zajednice devedesetih, koja je pod  sloganom "ne smije biti poraženih strana" prilikom pravljenja Dejtonskog sporazuma, umjesto da se sa tim sistemski završi, dozvolila da se legitimizuju najnazadnije ideje krvi i tla na Balkanu i da sada obilato rađaju svoje otrovne plodove. 

*Otvorenje integrisani granični prelaz sa Sjevernom Makedonijom iako je Zoran Zaev veoma ružno predstavljen u medijima bliskim vladajućim strukturama. Kakvi su odnosi Srbije sa susjedima - zašto se stalno poseže za duplim standardima? Da li se radi o neznanju ili tretiranju, pokazivanju nadmoći Srbije? 

- Već više od sto godina, u srbijanskim intelektualno-političkim krugovima uvriježeno je mišljenje da je Srbija nešto više, jače, bolje, starije i važnije, od svih ostalih na Balkanu. Da su svi Južni Sloveni trebali da budu prezahvalni Srbiji za oslobođenje od turske ili austrogarske okupacije i da u tom smislu Srbija ima neko prirodno pravo da upravlja i dominira svakom Jugoslavijom. Uzimajući u obzir ogromne žrtve, koje je Srbija podnijela u Prvom svjetskom ratu, takvo mišljenje se može donekle razumjeti, ali ne i prihvatiti, jer je upravo poimanje Jugoslavije kao proširene Srbije ili Velike Srbije sa lažnom ličnom kartom i dovelo do suštinske kompromitacije i uništenja jugoslovenskog projekta, koji je u civilizacijskom smislu mogao biti preteča ideje EU. Zbog toga, danas postoji šizofrena situacija - sa jedne strane pragmatskog državnog interesa za što boljom saradnjom sa susjedima, a sa druge, iracionalni "književničko-mitomanski" gnjev i razočaranje za one "koji su nezahvalno okrenuli leđa svojim oslobodiocima". Upravo zbog toga se i dešavaju ovakve naizgled paradoksalne situacije. I one će nastaviti da se dešavaju dokle god se ne raskrsti sa mitovima za dnevno-političku upotrebu kojima Srbija ci ne samo Srbija) obiluje. Integrisani prelaz sa Sjevernom Makedonijom je odlična vijest. I čudi me da prvi takav prelaz nije napravljen upravo sa Crnom Gorom. Nadam se da će već sljedeći biti.

*Kada govorimo o problemima sa kojima se suočava Srbija,jedan od najdu- govječnijihje Kosovo. Da li će Srbija priznati Kosovo budući da će se u rješavanje ovog pitanja sada ozbiljnije uključiti i SAD? 

- Problem je problem dokle god za njega postoji rješenje. Kada za problem ne postoji rješenje, on prestaje da bude problem i postaje okolnost. U tom smislu, nezavisnost Kosova je okolnost, a ne problem. Problem je kako to objasniti onima koji nijesu prošli detoksikaciju otrova kojima su obilato napajani devedesetih. I tu nijedan strani faktor ne može pomoći nikako drugačije nego pomaganjem suočavanja sa prošloću u Srbiji. To važi i za Hrvatsku u kojoj svjedočimo sada sve masovnijem revizionizmu istorije na štetu svih demokratskih i građanski orijentisaih snaga, što će po sistemu spojenih sudova, samo podizati tenzije u člitavom regionu. Da Kosovo nije dnevno-politička stvar, odavno bi postojale zajedničke naučne komisije prištinskog, beogradskog, novosadskog, skopskog, podgoričkog, sarajevskog i zagrebačkog univerziteta koje bi se bavile preciziranjem istorijskih činjenica iz bliske prošlosti. Jer, bez zajedničke istorije teško da se može napraviti koherentna slika zajedničke budućnosti u bilo kojem smislu. Ovako, parcijalne istorije služe samo kao pseudoistorijska podloga za opravdavanje budućih sukobljavanja. Pošto Kosovo jeste dnevnopolitička stvar, ko god spomene .rješenle" za Kosovo namjerno izbjegava da kaže šta to .rješenle" podrazumijeva. Jer bilo koje rješenje znači da će bar neka od strana morati da se odrekne nekog od svojih mitova na kojima su uglavnom stvarane raznorazne državne i paradržavne tvorevine na Zapadnom Balkanu. 

*Kuda ide region, pošto ne možemo reći da i ostale države sarađuju bezuslovno - stalno su prisutne tenzije kao da su potrebne da bi se bilo koja vlast održala u životu. Jesu li one prouzrokovane spolja, od drugih država EU ili je ta ocjena još jedna teorija zavjere? 

- Balkan je uvijek bio mjesto sukobljavanja interesa. Veliki uticaj EU na Balkanu je doveo do sužavanja prostora Rusiji da ima svoje uporište na tom prostoru. Ona se tih uporišta u Srbiji, Republici Srpskoj, Crnoj Gori i djelimično u Sjevernoj Makedoniji bez (nadajmo se samo političke) borbe neće lako odreći. U tom smislu, kombinacija tenzija lstok-Zapad, kombinovana sa tipom suštinski konfliktnih rukovodstava na Zapadnom Balkanu (kada kažem konfliktnih mislim na rukovodstva koja opstaju na konfliktima među bivšim republikama Jugoslavije) i međunarodnim trendom diletantizacije vrhunske politike - vodi sve opasnije koordinate kriminalizovanja i antidemokratizovanja čitavog regiona. To dokidanje demokratije je sve vidljivije kroz margine lizaciju državnih institucija, ali i sa sve više sve desnijih i sve konzervativnijih polazišta. Svemu što sam rekao, najbolje svedoči masovni odlazak mladih i obrazovnih ljudi iz čitavog regiona. Bez obzira da li su države iz kojih se odvija članice EU ili nijesu. Budućnost regiona je, ako se nešto hitno ne preduzme, budućnost pustih zemalja. 

*Odavno ste rekli da nemate problema sa bogom već sa njegovom administracijom na zemlji. Kada će razumna politika SPC? Da li se crkva upliće u političke poslove zato što je jaka ili što je političari zovu u pomoć kada ne znaju kako da nešto riješe pa imje stav crkve izgovor? 

- Srbija je zemlja u kojoj se toliko stvari podrazumijeva da je skoro nemoguće bilo šta razumjeti. Sa jedne strane, Ustav Srbije jasno kaže da je crkva odvojena od države. A, sa druge strane, gledali smo kako se unosi badnjak u zgradu Predsjedništva Srbije, kako Ministarstvo unutrašnjih poslova slavi krsnu slavu i kako sveštenici ulaze u redovan sastav Vojske Srbije. SPC u Srbiji nema snagu kakvu ima npr. katolička crkva u Hrvatskoj, ali i dalje je dobrodošao politički saveznik bezmalo svima. I vlasti i opoziciji. Zato su toliko tihi i ignorisani glasovi koji postavljaju pitanja o eklatantnim skandalima pedofilije i drugih seksualnijh kriminalnih djela, neplaćanja poreza i izdvojenosti crkve iz državnog sistema, pa do vraćanja imovine koja se potom kao u slučaju nekih šuma besomučno eksploatiše i uništavao. Znate, kada čujem da je Vlada Srbije odobrila nove miIione evra za pomoć SPC, to me uvijek podsjeti na priču o onima koji su obilato hranili krokodila u dvorištu nadajući se da će njih posljednje pojesti. Crkva treba da se bavi zadovoIjavanjem duhovnih potreba onih koji vjeruju u njenu doktrinu, krštava i sahranjuje. Sve preko toga jeste zloupotreba mantije. 

(SzILSV, 02.09.2019)